Recept za jedno sjajno proljećno-ljetnje jelo sa tjesteninom. Dok ona bude gotova, vi ste već spremili sos za koji vam je potrebno svega nekoliko dobrih sastojaka i uživanje može da počne. Ako nemate sremuš, nemojte odustati od recepta, pročitajte alternative u napomenama!

Treći i poslednji u nizu recept sa sremušem ili medveđim lukom, kako ga još nazivaju. U poslednjem periodu je ova biljčica bila skoro svakodnevno na našem stolu. Nekad kao dodatak jelima, nekad kao sos za pastu ili kao dodatak prelivu za salate. Njegova sezona je veoma kratka, pa ako niste isprobali neki od recepata, požurite na pijacu dok se još može kupiti.

Moja verzija klasičnog italijanskog pesta od svježeg bosiljka. Istovremeno osvježavajućeg i intenzivnog ukusa, divno se uklapa sa mnogim namirnicama, upotpunjuje ukus raznoraznih jela i vjerujte mi na riječ, veoma ga je korisno imati u frižideru. Napisala sam detalje o samom pravljenju sosa, kao i nekoliko ideja za njegovo korišćenje.

Moja, donekle izmijenjena i laganija verzija poznatog jela sa juga Italije koje se sastoji od naslaganih listova grilovanog patlidžana, ukusnog paradajz sosa sa lukom i bosiljkom i sira. Naravno, tu je i malko priče o samom jelu i njegovom neobičnom imenu...

U poslednje vrijeme, na blogu sam se bavila grickalicama i zdravim poslasticama, pa sam pomislila da je napokon došlo vrijeme i za nešto konkretno. Nešto posebno što može izigravati kompletan obrok! Za mene, rijetko šta je posebnije od ovog fantastičnog italijanskog klasika - Parmigiana di melanzane! Ne znam koliko vas je čulo za njega, ali radi se o vegetarijanskom jelu izuzetno punog ukusa, veoma zasitom i ne tako komplikovanom kao što izgleda. ;) U Italiji se često služi kao predjelo, ali po meni, to je više nego savršeno glavno jelo! Kao što rekoh, nije teško za napraviti kako može izgledati na prvi pogled, ali istina je da traži malo više vremena od onih brzinskih jela kojima smo danas svi naklonjeni.

Ukratko se može opisati kao pečeni složenac od patlidžana, sosa od paradajza i sira. Prema klasičnom receptu, patlidžan se pohuje ili prži u maslinovom ulju, ali kako je meni to prilično strana aktivnost, najčešće pribjegavam grilovanju ili pečenju u rerni. Vjerujem da bi se mnoge italijanske bake i mame (najbolji kuvari u Italiji!) našle uvrijeđenim zbog mog "krojenja i krpljenja" recepta, ali valjda ne može biti baš toliko loše ako odaberemo zdraviju verziju. Naravno, ukoliko to neće mnogo promijeniti doživljaj samog jela. Slažete se?!

Zanimljiv i pomalo neobičan recept za rizoto sa cveklom, koji možete praviti sa svježom ili sa pireom od pečene cvekle (cikle) i bijelog luka. Posluženo uz koziji ili kiselkastiji ovčiji sir, orahe i začine po želji (ja glasam za za'atar), ovo jelo predstavlja fantastično preplitanje ukusa i tradicija!

Ova godina je u gastronomskom smislu bila u znaku cvekle (na blogu mnogo manje nego što je trebalo). Otkrila sam bezbroj načina da je koristim i mogla bih slobodno reći da je jedna od najčešćih povrćki koju sam koristila u proteklom periodu. Znam, maj je mjesec koji najavljuje ljeto i počinjemo da uživamo u raznom ljetnjem i sunčanom povrću, salatice počinju da zamjenjuju čitave obroke, sve je nekako laganije, ali... Nisam odoljela tome da objavim ovaj recept sa cveklom, iako nisam zaboravila da joj sezona uskoro prolazi i da bi je valjalo zamijeniti patlidžanom, tikvicama, paradajzom i sličnim divoticama...

Za one koji vole pastu, vole jednostavnu, a brzu i ukusnu hranu... i za one koji vole Italiju!

Mislim da sam već pričala u par navrata o tome kako mi je Italija otkrila sasvim novi način kuvanja. Naučila me je svježem, brzom, jednostavnom, mnoogo ukusnom i prije svega, naučila me je šta je pasta! Do tad sam mislila da znam, a nisam znala...

Kuvanje tjestenine u italijanskom smislu ne znači nikako pripremiti sos, skuvati je, procijediti i ostaviti da čeka dok se svi ukućani ne okupe. Ne, naučila sam da ukućani, pa čak i gosti, čekaju pastu, a ne obrnuto!

Lagana i osvježavajuća salata sa komoračem i par riječi o ovoj sjajnoj porvrćki!

Komorač, narandže, masline, maslinovo ulje i suvi origano - nemojte mi reći da ne zvuči mediteranski, zdravo i privlačno! :)

Morač ili komorač (eng. fennel) je biljka osvježavajućeg ukusa veoma pogodna za jelo u sirovom stanju. Možete je grilovati, peći ili kuvati, a izbor namirnica sa kojima se odlično uklapa je neograničen.

Jedan od klasika italijanske kuhinje uz malu dozu egzotičnosti usled kombinovanja sira sa plavom plijesni, voća i orašastog voća. Vrlo jednostavno, ukusno i zanimljivo!

Opet sam tu nakon kraćeg, neplaniranog odmora. Zapravo, odmor jeste bio planiran, ali pauza na blogu baš i nije. No, čini mi se da me je to navelo da malo sredim misli i razjasnim sebi šta želim, a šta bi ipak valjalo promijeniti za ubuduće... Ne znam da li će to blogu donijeti nešto dobro, ali činjenica je da sam tu sa mnogo ideja pred čijim "teretom" počinjem da paničim. :) U poslednje vrijeme sam se dosta mimoilazila sa kuhinjom, tako da je moja želja za eksperimentisanjem i novim izazovima značajno porasla. Naravno, znam da će iz malog broja tih eksperimenata izaći nešto dovoljno vrijedno širenja, ali na kraju, saznaćete za one uspješne prije ili kasnije.

Jednostavni za pripremu, ovi kolačići sa izraženim ukusom badema, spolja hrskavi, a iznutra nevjerovatno mekani, su nezaobilazan i veoma omiljen dio sicilijanske kuhinje.

Za nekog ko je lud za bademima, bilo bi sasvim nepojmljivo da ne bude lud i za ovim divnim kolačićima. Reći ću samo toliko da kad prijatelj sa Sicilije dolazi u posjetu, od srca se nadam kutiji ovih slatkih đakonija! :) Svi znaju da ne mogu da im odolim, iako su ti originalni izuzetno slatki.

Slatki, ali meni ne smeta da samo o njima mislim kad su mi blizu. :)

Detaljno uputstvo za kuvanje tjestenine u slikama, uz dodatna objašnjenja i korisne savjete. Kuvajte pastu kao Italijani! :)

Vjerujem da postoji veliki broj ljudi koji imaju nedoumice kad je kuvanje tjestenine u pitanju. Nisam izuzetak! Do prije nekoliko godina, često sam mijenjala "pravila" - da li da ispiram pastu, da li da dodam ulje da se ne bi slijepila ili ne... Naravno, sve to u zavisnosti od aktuelnih saznanja i uticaja, ali sve u svemu, nisam razumjela zašto sve to!

Pa ako ste se i vi pitali, možda vam ovaj članak pomogne! :)

Odaberite omiljenu vrstu kratke tjestenine, uzmite crni ili bijeli luk ili oba, paradajz, konzervu tunjevine i ručak je skoro spreman!

Ako se neko malo duže zadrži na mom blogu, koji doduše, još uvijek nije tako bogat, zapaziće da gajim ogromnu ljubav prema italijanskoj kuhinji . Osim toga što su jako voljene, paste su i veoma brzo rešenje za ručak ili večeru.

Recept za savršeno kremast rizoto za lisičarkama, uz dodatak parmezana i putera. Još jedan od fantastičnih klasika italijanske kuhinje.

Kao što sam najavila u jednom od ranijih postova, u kojem sam objavila recept za piletinu u kari sosu od lisičarki, evo stiže i recept za rizoto sa ovim finim pečurkama!

Ideja za jednu finu salaticu inspirisanu italijanskom kuhinjom - paradajz, mocarela i rukola, a sve to začinjeno nečemu nalik poznatom pestu od bosiljka.

Sa jesenje hrane se, ipak, malo vraćam ljetu, njegovim bojama i ukusima. Nedostaje. A da li možete zamisliti bolji ljetnji obrok od salatice sa pradajzom, pa još uz sve te divotice koje je upotpunjuju?! Ja, skoro da ne! :)

Recept za klasičan italijanski rizoto u predivnoj kombinaciji sa dimljenim lososom i tostiranim pinjolima.

Rizoto ( risotto) je još jedno od jela koja se pripremaju za pola sata, a pri tom, ne možete da prestanete da uživate u njima i vremenom naučite da obično kuvate dodatnu količinu za nepostojećeg gosta :)

Vrsta tradicionalnog italijanskog jela ili bolje reći, vrsta popularne brze hrane u Italiji, ovog puta, po receptu moje mame!

To je jedna od onih stvari za kojima smo ludi kao djeca, i onda ostanu tu kao jedna od doživotnih ljubavi. Pa tako, iako se to oduvijek i toliko puta desilo do sad, mi se nekako i dalje obradujemo kad je onaj dan: "mama danas pravi pancerote!" :D

Panzerotti (koje čitava moja porodica zove pancerote i naravno, da ne bih oskrnavila tradiciju i ja ću) su tradicionalno italijansko jelo koje potiče iz regije Pulja. Tačnije, to je vrsta ulične ili brze hrane, mada se do nedavno nikad nisam zapitala o njihovom porijeklu. Kad sam na njih naišla u Italiji, nekako sam se osjećala kao da su nam ukrali ideju! :)

U nastojanju da ovaj klasik italijanske kuhinje (Pasta alla Carbonara) učinim laganijim, iz više pokušaja, došla sam do verzije koja je napokon postala klasik u našoj kuhinji :)